Veliki dnevni boravak, suncem okupana terasa ili balkon i zelenilo ispod prozora… Većina ima sliku svoga idealnog doma, ali tek manjina i dovoljno novca da to ostvari. Pa i kad se dokopate novca, pitanje je na što ga potrošiti? Na stan, čija je cijena u urbanim središtima nerijetko veća od dvije tisuće eura po kvadratu ili na gradnju kuće koja će se nalaziti na periferiji? Pokušat ćemo vam pomoći u odgovoru na to vječno pitanje.

Papirologija

Krenimo ispočetka, a na početku svega je uvijek papir, odnosno dokumenti. U kategoriji papirologije, kupnja stana je u odnosu na gradnju kuće mačji kašalj.

Osnovni dokument koji trebate zatražiti od prodavatelja stana je izvadak iz zemljišno-knjižnog odjela (gruntovnice) koji sadrži vlasnički list iz kojeg su vidljivi identitet vlasnika i glavne karakteristike nekretnine te teretni list koji pokazuje je li nekretnina opterećena hipotekom. U najgorem slučaju, ako prodavatelj nema novi izvadak, do novog može doći u roku dan ili dva.

Druga priča je dobivanje kredita od banke. Dužina procedure ovisi od slučaja do slučaja, neki sretnici do novca dođu u roku mjesec dana, a drugima višemjesečna borba s bankovnim službenicima ostavi posljedice do kraja života.

Uglavnom, sve potrebne dokumente (kredit i izvadak iz gruntovnice) za kupnju stana trebali biste skupiti ili dobiti na uvid u roku tri do četiri mjeseca.

Jedna od stvari zbog koje većina ljudi odustaje od gradnje kuće upravo je prekomplicirana papirologija. Osim već spomenute procedure za dobivanje kredita, ako nemate vlastite ušteđevine, između vas i kućice u cvijeću još se nalaze, često ništa manje dostižne, dvije dozvole – lokacijska i građevinska. Zakonski rok za dobivanje lokacijske dozvole je mjesec dana, nakon kojega slijedi izdavanje ''papira'' ili odbijanje, uz obrazloženje. Međutim, u stvarnosti se mjesec često pretvori u godinu! Razlog su nesređene zemljišne knjige i sporost službenika koji su zatrpani predmetima.
Na zagrebačkom području najteže je svu dokumentaciju dobiti u područnim uredima za graditeljstvo Novog Zagreba i Velike Gorice, gdje se čeka i više od godine i to pod pretpostavkom da doslovno visite za vratom referentu koji rješava vaš predmet.

Najelegantniji način da izbjegnete lutanje birokratskim labirintom jest da stvar prepustite u ruke odvjetniku, a sve češće i građevinske tvrtke nude uslugu sređivanja potrebne dokumentacije.

Što je skuplje, stan ili gradnja kuće?

Sto tisuća eura gornja je granica koju bi za krov nad glavom izdvojila većina građana. Kakav stan za taj novac možete kupiti u naša tri najveća grada?
U Zagrebu, ako se radi o novogradnji, za 100 tisuća eura uglavnom se nude stanovi male kvadrature, u prosjeku oko pedesetak kvadrata. Obično tada možete zaboraviti na balkon ili smočnicu. Ako je riječ o starijim stanovima, za 100 tisuća eura možete kupiti 60 do 80 kvadrata, ovisno o lokaciji. Slična situacija je i u Splitu, dok se u Rijeci najčešće kupuje dvosobni stan do 70-ak kvadrata, a nema velike razlike ni u cijeni između novogradnje i starogradnje.

S druge strane cijena kvadrata u klasično građenoj kući je od 900 do 1.100 eura, pod pretpostavkom da radove vodi građevinska tvrtka. Međutim, javna je tajna i ''dobar'' hrvatski običaj da se za gradnju angažiraju majstori i radnici na crno pod krinkom rodbine koja je, evo baš neki dan, došla u posjet pa se uhvatila lopate i zidanja. Naravno, tada je gradnja jeftinija i do 40 posto.

Tako se, primjerice, za 100 tisuća eura, na periferiji Zagreba, npr. u Lučkom, može kupiti zemljište od 550 četvornih metara koje košta 30 tisuća eura, a ostatak se može potrošiti na kuću od pristojnih 150 kvadrata.

Troškovi grijanja i održavanje

Najčešća zamjerka na život u kući je cijena grijanja. Većina obitelji u Hrvatskoj još uvijek se grije na lož ulje, čija je trenutna cijena 4,90 kuna po litri. Za najhladnijih dana, za kuću od 100 kvadrata potrebno je minimalno oko 400 litara mjesečno, što iznosi 1.900 kuna mjesečno ili 7.600 kuna za četiri zimska mjeseca.

Stanovi su tu u velikoj prednosti jer se obično griju na plin ili preko toplane. Cijena kubičnog metra plina je oko dvije kune tako da ćete za stan od 100 kvadrata u četiri zimska mjeseca potrošiti oko dvije tisuće kuna, a za toplanu 200-tinjak kuna više.
Druga činjenica zbog koje mnogi bježe od gradnje kuće kao vrag od tamjana je – održavanje. Mnogi kuću smatraju rupom bez dna. Međutim, ako je kuća kvalitetno građena u sljedećih desetak godina ne traži mnogo više pažnje od stana. Naravno, kad-tad ćete morati osvježiti fasadu, pregledati stolariju i krov, ali i stan morate redovito krečiti, a isto tako svaki mjesec morate platiti stotinjak kuna za zajedničku pričuvu koja odlazi na održavanje zgrade.

Kvaliteta življenja

''Moja kućica, moja slobodica'', rekli bi ponosni vlasnici hiže. Rijetki bi odoljeli da im netko ponudi život u kući okruženoj prostranim dvorištem sa zelenom travom i par voćki.

Međutim, spomenuta granica od 100 tisuća eura, koliko bi većina građana izdvojila za dom, diktira i lokaciju kuće. Život u periferiji, na pola sata od radnoga mjesta, koji se često pretvori u sat, dovoljan je razlog za mnoge da se odluče na život u stanu. Usprkos tome što nemaju veliku terasu za ispijanje kave, što im susjed na katu iznad često ima tulume, a onaj pored svira bubnjeve.

Izvor: www.tportal.hr