U nastavku Konferencije o korporativnoj sigurnosti otprilike 150 uzvanika imalo je prilike čuti stručnjake koji su u drugoj sesiji iznijeli svoja gledišta o poslovnoj sigurnosti na domaćem tržištu.

Tako je dr. sc. Mirko Bilandžić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu govorio o učincima korporativne sigurnosti u ovisnosti o stupnju razvijenosti. Naveo je primjere razmjera unutarnjeg ugrožavanja korporacija iznijevši podatak da su u 80 posto slučajeva uzrok kršenja sigurnosnih procedura insajderi i da je u 70 posto slučajeva za gubitak informacija uzrok ljudski faktor. Prema službenim američkim izvješćima štete od gubitaka poslovnih informacija penju se i do 300 milijardi dolara na godinu.  - Zločin se transformira pod utjecajem tehnologije i zato će broj prijevara povezanih s identitetom i krađa osobnog identiteta znatno porasti – rekao je Bilandžić.

Da bi se smanjila opasnost od ljudskog faktora, sve će važnija biti etika, o čemu je govorila dr. Jasna Burić, mentorica u Znanstveno-obrazovnom programu HTV-a. Etika i korporativna sigurnost danas su povezane kategorije, pa je u tom smislu Burić postavila pitanje dokle seže granica do koje se može kontrolirati privatnost zaposlenika u tvrtki, ističući da bi dostojanstvo čovjeka moralo biti dio sigurnosti.  U raspravu se uključio i Mate Laušić, savjetnik za sigurnost predsjednika Uprave Getroa, i rekao da bi, kad bi od svoje ljubavnice primio privatnu poruku putem službene e-pošte, to bio samo njegov nego i problem kompanije. Laušić je podsjetio da su i e-pošta i računalo u vlasništvu kompanije i da tvrtka ima pravo znati koje informacije protječu njome.

Burić mu je odgovorila da problem nastaje kada netko tu informaciju zlorabi i prenese je medijima.
- To je već pitanje etičnosti - poručila je Burić.Laušić je pak upozorio na ovisnost razvoja sigurnosne kulture u kompanijama i postignutoga stupnja kulture rada, odnosno poštovanja propisane procedure.
- Na kulturu rada lako se nadogradi i sigurnosna kultura. Drugim riječima, ako nema svijesti o poštovanju procedure u jednostavnom poslovnom procesu neke tvrtke, ne može se očekivati da će radnik moći poštovati sigurnosne standarde. To je vrlo čest slučaj u Hrvatskoj, ali i regionalnim zemljama - naglasio je Laušić.
Menadžment, rekao je dr. sc. Saša Petar iz tvrtke 3M, mora spriječiti dugoročnu štetu koja nastaje nepoštovanjem procedura, ali i prepoznati potrebu za sigurnošću i za upravljanjem ljudima, koji su, uostalom, najveća konkurentna prednost tvrtke.

- Ključan je način komunikacije. Da ilustriram, zaposlenicima je katkad najvažnije doznati od tajnice je li direktor ustao na lijevu nogu. Kad menadžer ne uspostavi kvalitetnu komunikaciju, ni zaposlenicima u središtu pozornosti nije poslovni proces, nego sporedna stvar ili, u ovom slučaju, raspoloženje nadređenog. Ako menadžer zanemaruje korporativnu sigurnost, to će činiti i radnici. Dakle, riba smrdi od glave - rekao je Petar, na čije se izlaganje nadovezao Joško Morić, pomoćnik predsjednika Uprave za sigurnost u Zagrebačkom holdingu, koji je govorio o sinergiji javne i privatne sigurnosti.

Kako je pokazalo njegovo dugogodišnje policijsko iskustvo, državna sigurnost nije sposobnija svim poslovima, nego samo u svojima, jednako kao što je i privatna sigurnost sposobnija i operativnija u svojim poslovima.
- Državna i privatna sigurnost nisu međusobno konkurentne. Budući da se ne isključuju, mogu i pomoći jedna drugoj - poručio je Morić.  

Piše: Edis Felić


Izvor: www.liderpress.hr