Kako sada stvari stoje, proći će još tjedni, ako ne i mjeseci, dok slučaj sporne ustavne sutkinje Slavice Banić ne dobije svoj epilog. Na Ustavnom sudu samo su dan prije najavili da je njezina tužba “prioritetno poslana u ustavnosudki postupak”. I meštar ustavnih začkoljica, Vladimir Šeks, najavio je “brzinu”. Jučer je ipak postalo jasno što to zapravo znači.

Nema brzo, nema za dan, dva. Na Ustavnom sudu sada objašnjavaju da će sudac izvjestitelj Aldo Radolović najprije prikupiti svu potrebnu dokumentaciju. Tražit će očitovanje Sabora koji je još lani, u svibnju, imenovao Slavicu Banić sutkinjom Ustavnog suda. A parlament za dostavu natječajne dokumentacije može otezati i do dva mjeseca. Istodobno, njezini će kolege suci izučavati praksu Europskog suda za ljudska prava. Obavit će i konzultacije s profesorima ustavnog prava diljem Hrvatske. Dakle, sporo da sporije ne može biti. Netko bi možda rekao - temeljita priprema za još temeljitiju odluku. Ali, slučaj Banić vuče se već mjesecima i dobrano je ruinirao povjerenje građana u pravni sustav i vladavinu prava. To će se teško vratiti. Pa i da slučaj Banić bude zadnja političko-pravna blamaža u ovoj državi.

I dok će za preispitivanje slučaja Banić trebati proteći još mnogo vode, vrijeme za koje su ona, ali i njezini kolege, došli na tu poziciju, može se mjeriti u satima. Tako ispada da je lakše uzletjeti nego sići s neke funkcije. Zanimljivo je da, kad se treba presipitati procedura imenovanja, da za to treba “temljito i dugo”, a za doći do fotelje dovoljno je tek “površno i brzo”.

Izbor ustavnih sudaca već dugo izaziva dvojbe. Ustavni sud je nesporno više od “običnog” suda. Mišung političkog interesa zaogrnut plaštom zakona. I u takvoj čudnoj mješavini prava i politike obavlja vrlo značajnu funkciju - štiti ljudska prava i slobode, preispituje ustavnost zakona, odlučuje o izborim prigovorima...  

Istodobno, kriteriji za izbor ustavnih sudaca sve su tanji. A izbor sudaca sve brži. Slučaj sutkinje Banić, kojoj je Upravni sud osporio kvalifikaciju za to mjesto navodeći da nema potrebnih 15 godina rada u pravnoj struci, samo je posljednji u nizu. Marko Babić postao je ustavni sudac iako je državi utajio 270 tisuća kuna poreza, stolica Vice Vukojevića nije se ni mrvicu zatresla iako se za njim vukao rep medijskih optužbi za ratno silovanje u Bosni, a Milan Vuković mirno je dočekao kraj mandata unatoč presudi Europskog suda za ljudska prava i sumnji da je mogao biti u sukobu interesa pri odlučivanju u jednom predmetu na Ustavnom sudu.

Ustavne suce biraju političari. Nesporno trgovinom i računicom. Pitanje je prolaze li u Saboru baš najbolji od najboljih. Jasno je da ne. U to sumnja i pravna struka.

Tako je bilo i 1999., kada je bila ona famozna trgovina SDP-a i HDZ-a oko imenovanja ustavnih sudaca, a tako je i danas. Procedura izbora svela se na samo nekoliko dana. Brzinskim intervjuom pred saborskim Odborom za Ustav i još bržim glasanjem u Saboru. U usporedbi s njima, suci na općinskim sudovima prolaze pravo sito i rešeto prije imenovanja. Značaj Ustavnog suda tako se nepovratno topi. Predsjednik SDP-a Zoran Milanović još je prije dvije godine rezignirano ustvrdio da je izbor osam ustavnih sudaca u samo tri dana brži od izbora “trećeg pristava u nekom ministarstvu”. I nije promašio.

I predsjednik Stjepan Mesić nije štedio kritike. I to upravo na dan kad je lani pred njim prisegu polagala danas osporena sutkinja Banić. Izbor ustavnih sudaca odudara od uobičajene europske prakse po kojoj su ustavni suci istaknuti suci ili odvjetnici koji uz to imaju bogat radni staž u pravosuđu ili životno iskustvo, rekao je tada Mesić. Ni on nije promašio. Danas se u Ustavni sud može uskočiti direktno s općinskog suda ili iz nekog bezimenog birokratskog ureda.

Novi “slučajevi Banić” nam ne ginu sve dok politika arbitrira. Može sad Ustavni sud pokušati izvaditi kestenje iz vatre u amnestiranju politike. Može pokušati prebaciti odgovornost na nestručnost Upravnog suda. Može ga prozivati da nije imao ovlasti raspravljati o kvalifikacijama sutknije, nego samo o saborskoj proceduri. Tu suptilnu pravnu razliku javnost ne prepoznaje. Građani vide da je politika ponovno umiješala svoje prste. I to im je više nego dovoljno.

Autor: Veronika Rešković
Izvor: Jutarnji.hr