Uza sve analitičare i gomilu prognoza na internetu menadžeri i poduzetnici najmanje će pogriješiti budu li se uzdali u šesto čulo.

Došlo je vrijeme kad bi gordijski čvor jednostavno trebalo - presjeći. Ako bi to i izazvalo kratkoročno oštru recesiju, dramatična preorijentacija na poticanje proizvodnje za izvoz osigurala bi bijeg od duge recesije
 Sudbina tvrtki uvelike će ovisiti o istinskom partnerstvu s dobavljačima i kupcima

‘Ne bojim se recesije. Kao poslovni čovjek prošao sam ratni slom ekonomije i hiperinflaciju početkom 90-ih, preživio sam recesiju i hipernelikvidnost 1999., stoga sam spreman i za ono što dolazi. Ali izluđuje me što nemam relevantnih procjena koliko bi recesija mogla trajati i koliko bi duboka mogla biti. Polančec tvrdi da će rast u 2009. biti 3,5 posto, Vlada izdaje dokumente u kojima je rast dva posto, Europska banka Hrvatskoj previđa nultu stopu, a u Lideru ekonomski analitičar Hrvoje Stojić najavljuje pad BDP-a od najmanje jedan posto. Prvi put ne znam kako planirati. Imam neku varijantu kvartalnog plana, pa ću ga prilagođavati. Ali to nije dobro. Ne tražim lijepe vijesti, trebam utemeljene prognoze.’

Frustriranost ovog poduzetnika srednje starije generacije oslikava dvojbe koje muče većinu hrvatskih poduzetnika i menadžera na početku 2009. Uza sav napredak koji omogućuje kompjutorska tehnologija, usprkos sve većoj gomili informacija na internetu, poslovnoj zajednici u Hrvatskoj može se dati samo jedan koristan savjet: Uzdajte se u intuiciju! Svi su autoriteti izgubili aureolu posljednjih godinu dana.

Čijim biste prognozama trebali vjerovati? MMF-ovim, EBRD-ovim, onima ekonomskih timova u bankama, Vladinom uredu za strategiju? Ako nitko od njih nije previdio nadošlu recesiju, kako vjerovati da imaju analitičke alate koji mogu dati relevantnu prognozu? Kad je o državnim institucijama riječ, stvar je još gora jer je očito da je sve u funkciji parole: ‘Drži vodu dok lokalni izbori ne odu!’

Koliko god Vladini spin-doktori ‘pumpali’ rast BDP-a uključivanjem sive ekonomije u računice, zdrava logika upućuje na to da će 2009. BDP u Hrvatskoj pasti. Nemoguće je kladiti se na stopu pada, ali već je dovoljno ako se od tri mogućnosti (rast, stagnacija, pad) pogodi smjer.  Četiri su moguće varijante recesije: a) kratka i slabog intenziteta, b) kratka i oštra, c) duga i niskog intenziteta te d) duga i oštra.

Teško je vjerovati u kratku i slabu recesiju. Možda se dogodi čudo, pa vlast počne konačno otpetljavati hrvatski ekonomski gordijski čvor umjesto da ga još više zapetljava, što je činila godinama. U smišljanje antirecesijskih mjera uključeni su ekonomisti koji pripadaju školi koja je do jučer bila apologet pogubne kombinacije neoliberalizma i primitivnoga državnog upletanja u poslovni život. A u igru se uključilo previše jakih lobija (bankarski, krupnopoduzetnički...), pa bi sve moglo završiti još jednim trulim kompromisom.

Došlo je vrijeme kad bi se gordijski čvor jednostavno trebalo - presjeći. Ako bi to i izazvalo kratkoročno oštru recesiju, dramatična preorijentacija na poticanje proizvodnje za izvoz osigurala bi bijeg od duge, puzajuće recesije.

Jedna od fraza koja prati recesiju jest ona da je to čistilište koje odvaja uspješne od neuspješnih. Tu treba biti oprezan. Takvo slijepo vjerovanje moglo bi se nazvati poslovnim romantizmom. U zemlji u kojoj ministri i njihovi pomoćnici preko proračunske potrošnje odabiru komu će povjeriti možda i polovinu svih poslova u zemlji, u paklu bi nakon čistilišta mogle završiti tvrtke čiji čelnici nemaju stranačke prijatelje ili rođake na važnim mjestima u državnom aparatu. Ili oni koji tvrdoglavo odbijaju s 10 posto vrijednosti ugovora odobrovoljiti one koji odlučuju o natječajima.

Uz intuiciju, prosječni hrvatski poduzetnik danas mora analizirati svoju umreženost. Došao je trenutak istine, kad je važno koliko su kvalitetni i čvrsti dobavljački ili prodajni lanci. Pokazat će se da su na dobiti konzervativnije tvrtke, one koje nisu podlegle zovu brzog rasta, nego su se orijentirale na jednako kvalitetne i oprezne dobavljače i posrednike do krajnjega kupca. O tome koliko će takvi grozdovi tvrtki partnera ostati čvrsti, ovisit će opstanak mnogih.

Nije loše ponovno se malo konzultirati i s literaturom o vođenju kompanija. Sve one - naizgled opće - fraze o tome da su zaposlenici najveća vrijednost (ili uteg) tvrtke, sada treba uzeti ozbiljno. Više poduzetnika s kojima sam se konzultirao izrazilo mi je posljednjih tjedana čuđenje što su im zaposlenici konstruktivno reagirali kad su ih uključili u rasprave o tome što napraviti.
Piše: Miodrag Šajatović / miodrag.sajatovic@liderpress.hr

Izvor: liderpress.hr