Slučaj iz prakse Tvrtka K. iz samog središta grada mučila je muku s velikom fluktuacijom stručnih djelatnika. Odlazili bi jednako brzo kako su i došli, a i oni koji su odlučili ostati, počeli su podvaljivati svom gazdi tako što su započeli surađivati s konkurencijom. Nakon nekog vremena vlasnik je shvatio da je pretjerao sa slabim plaćama.
Što mu je bolje išlo, to je slabije plaćao svoje suradnike. Zamjerao bi svakome koji je otišao, smatrajući ga nezahvalnim. Naposljetku je posao počeo znatno opadati i on je ubrzo morao promijeniti svoju politiku. No, ipak je zakasnio, jer je izgubio najbolje suradnike koji su otišli u konkurentsku tvrtku. Mnogi novi kapitalisti, koji su osjetili čar brzog pritjecanja novca, zaboravili su se osvrnuti oko sebe - na svoje suradnike. Bez obzira rade li sa stalnim radnicima ili za suradnike uzimaju studente, plaćaju ih malo pa ljudi ubrzo od njih odu ili im podvaljuju tako što koriste njihov alat u svoje prvatne svrhe ili čak šuruju s konkurencijom.

Jedan od takvih novonastalih vlasnika znao bi reći da ljudi moraju biti sretni što uopće rade. No, pritom je zaboravio da dobar stručnjak može uvijek naći posla i da takvoga treba čuvati. Ova pojava nije samo karakteristična za razdoblje našeg zakašnjelog kapitalizma, nego i za razvijene tržišne sredine. U trgovini austrijske modne firme za mlade Sch. - u malom gradiću pokrajine Burgenland, prodavačice su se prema kupcima odnosile s krajnjom nebrigom.
Tajna ovakvog ponašanja bila je u tome jer su djevojke bile tako slabo plaćene da im se nije isplatilo marljivo raditi. Škrtarenje se prema suradnicima ne isplati. Upravo suprotno - većina ljudi cijeni one poslodavce koji, po onoj biblijskoj, ne stišću šaku kad daju i ne pružaju široko otvoreni dlan kad traže.

Izvor: http://blog.ritelefax.hr