U uvjetima u kojima istraživanja pokazuju da će zaposlenje na deset ponuđenih radnih mjesta na domaćem tržištu rada pronaći njih osam s boljom vezom i poznanstvom, teško je gajiti optimizam mladih ljudi koji nakon diplome u rukama žele imati i radnu knjižicu.

Posebno “teška” veza treba za zaposlenje u najboljim hrvatskim tvrtkama, ali i u dobro plaćenim te stabilnim državnim službama, kuloarske su priče u koje su se mnogi uvjerili tražeći posao. Čak je i izvješće Europske komisije s kraja protekle godine o napretku naše zemlje uprlo prstom u način zapošljavanja u državnim institucijama, ističući da je opterećeno političkom stvrstavanju, nepotizmom, s malo razmatranja o stručnosti kadra, a više o njegovoj podobnosti.

Promjene u takvom razmišljanju pokušao je uvesti portal Moj posao, čija voditeljica marketinga Antonija Tolić naglašava kako dnevno imaju 2500 oglasa, poslodavaca i posloprimaca. Iako su uvriježene navike da se posao traži "preko veze", obrazovanost radne snage i ono što ona kvaliteno ima za ponuditi poslodavcu sve su značajniji u dobivanju posla, ocjenjuje Tolić.

Nema radnog iskustva, a želi šefovati
Da zapošljavanje mladih ljudi bez radnog iskustva predstavlja najveći problem na tržištu rada u Republici Hrvatskoj te da se, u takvim uvjetima, nameće hitna potreba usklađivanja obrazovnog sustava s realnim potrebama gospodarstva, često ističu čelnici mjerodavnih institucija. No kada će to biti primijenjeno u praksi, ni poslodavci a ni mladi u potrazi za poslom još ne znaju. No, oni koji se pak domognu posla nerijetko imaju prevelika očekivanja i prije nego što istinski zavrnu rukave i počnu raditi. Tako, primjerice, poslodavci ističu da nije rijedak slučaj da odmah nakon fakulteta zaposle mlade ljude koji, iako nemaju radne navike, imaju vrlo jaku radnu ambiciju. Tako zaposleni mladi ljudi u vrlo kratkom vremenu izražavaju želje da postanu šefovi, nerijetko po zaposlenju traže službeni automobil ili mobitel na korištenje, a sve rjeđe pitaju što bi i kako trebali raditi na novome radnom mjestu.

Poslodavci već godinama upozoravaju da njihove potrebe ne prati obrazovni sustav, pa se već kontinuirano događaju situacije da su neke struke deficitarne, bez obrazovane radne snage, dok je u drugima ima previše. A time su šanse mladih ljudi deficitarne struke za zaposlenje slabe.

Ipak, mnoge tvrtke na čija vrata mladi željni rada, učenja i doprinosa pokucaju, obećavaju i dobre radne uvjete.

Kad nema posla, cvjeta rad na crno
Iako je Vlada uložila određene napore da se stopa nezaposlenih mladih ljudi smanji kroz poticanje poslodavaca na njihovo zapošljavanje različitim olakšicama, slika na terenu govori suprotno. Istraživanje Međunarodnog ureda rada o zapošljavanju mladih na ovim prostorima pokazuje da su stope nezaposlenosti mladih u prosjeku barem dvostruko veće od onih koje se odnose na radno aktivno stanovništvo. Istaknuti problem ovog istraživanja jest taj da je nezaposlenost mladih ne samo konstantno visoka, nego je i dugotrajna: u prosjeku više od tri četvrtine nezaposlene mladeži tražilo je posao duže od jedne godine.

Ne zaposli li se mladi čovjek u roku od godinu dana od kada je završio obrazovanje, velike su šanse da će završiti kao radnik "na crno". Na taj će način osigurati sebi izvor egzistencije, ali ući u slijepu ulicu potrage stalnoga radnog mjesta. U radu na crno danas prednjače mlade žene u odnosu na mlade muškarce. One vrlo često svoju radnu sudbinu zapečate ugovorima na određeno vrijeme, te se događa da u svega pet godina promijene i na desetke poslodavaca. Oni pak mladi koji se uspiju zaposliti nakon školovanja, svoje prvo zaposlenje ostvare u sektoru trgovine, ugostiteljstvu i turizmu.

Kako potrebe gospodarstva za radnom snagom ne prati hrvatski obrazovni sustav, na tržištu rada gomilaju se nezaposleni određenih struka, dok u drugima godinama traje nestašica radne snage. Nađu li rješenje gospodarstvo i obrazovni sustav, možda dočekamo vrijeme kada će mladi nakon školovanja ići na posao, a ne u Zavod za zapošljavanje.

(Autor Sanela Majdandžić)

Izvor: www.vecernji.hr