Počevši od sljedećeg mjeseca, mijenja se visina mjesečnih predujmova, pa je poreznim obveznicima u interesu što kasnije predati prijavu poreza na dobit i iskoristiti krajnji zakonom određen rok.

Trgovačka društva te druge pravne osobe i fizičke osobe koje su obveznici poreza na dobit obvezni su Poreznoj upravi do kraja travnja podnijeti godišnju prijavu poreza na dobit za prethodnu kalendarsku godinu. Većina je velikih kompanija već izradila financijske izvještaje i utvrdila rezultat poslovanja za prethodnu, 2007. godinu, ne čekajući 30. travnja kao krajnji rok određen poreznim propisima. Trgovačka društva čiji se izvještaji o poslovanju konsolidiraju na razini grupe, a posebno oni kojima su neke članice sa sjedištem u inozemstvu, imaju interes da mnogo ranije od rokova koje je odredila porezna administracija bilanciraju rezultate svog poslovanja. Ipak, većina obveznika poreza na dobit ne žuri s predajom porezne prijave, posebno ako im je prošlogodišnji rezultat bolji od ostvarenoga godinu dana ranije. Naime, nakon predaje godišnje prijave poreza na dobit, počevši od sljedećeg mjeseca, mijenja im se visina mjesečnih predujmova. Ako se visina mjesečnog predujma znatno povećava, poreznom obvezniku je u interesu što kasnije predati poreznu prijavu i iskoristiti krajnji zakonom određen rok.

Razdoblje do 30. travnja tekuće godine valja iskoristiti i za preispitivanje jesu li iskorištene sve zakonom propisane mogućnosti umanjenja porezne osnovice, a time i porezne obveze za prethodno porezno razdoblje. Privremeno umanjenje porezne osnovice u nekom poreznom razdoblju je zapravo premještanje porezne obveze na budućnost, ali je takva poslovna odluka uvijek ekonomski opravdana jer poreznom obvezniku u tekućoj godini smanjuje potrebna novčana sredstva za podmirivanje javnih davanja. Porezni obveznik u tekućem razdoblju plaća manje iznose poreza i ostaje mu više novca za financiranje redovnog poslovanja, što je sa stajališta poduzetnika racionalna poslovna odluka. Kad bi novčani iznos u visini ušteđenog poreza posudio na bankarskom tržištu, morao bi plaćati kamatu, što mu poskupljuje poslovanje i smanjuje profit. Koristi li zakonom propisane mogućnosti odgađanja porezne obveze, država ga beskamatno kreditira u visini odgođenog poreza na dobit koji nije platio u tekućoj godini, ali će ga plaćati u kasnijim poreznim razdobljima.

Povećati stope amortizacije

U praksi se najviše koristi mogućnost odgađanja porezne obveze primjenom povećanih stopa amortizacije. Zakon o porezu na dobit u čl. 12. uređuje dozvoljene stope amortizacije za dugotrajnu imovinu koja se koristi u poslovanju, ali omogućava da porezni obveznik svojom odlukom poveća propisane stope, ali najviše do dvostrukih iznosa. Tako se primjerice za osobne automobile može primijeniti stopa otpisa od čak 40 posto, za građevinske objekte 10 posto, za opremu i vozila koja nisu osobni automobili 50 posto, a za računalnu opremu čak do 100 posto. Dakako, ekonomski vijek trajanja dugotrajne imovine je mnogo dulji, pa ako se porezni obveznik odluči za korištenje viših amortizacijskih stopa, ranije će otpisati imovinu, pa nakon isteka razdoblja otpisa, u godinama koje slijede, više neće imati rashoda amortizacije za tu imovinu.
Ako mu je cilj da u ovom poreznom razdoblju plati manji porez, zakonodavac mu daje mogućnost da korištenjem ubrzane amortizacije privremeno smanji novčanu obvezu za porez na dobit. Naravno, zakonodavac postavlja i važan uvjet: ako su uvećane stope amortizacije korištene pri utvrđivanju osnovice za porez na dobit, moraju biti korištene i pri utvrđivanju računovodstvenog rezultata poslovanja. Dozvoljavajući primjenu ubrzane amortizacije, država se privremeno odrekla dijela poreza iz dobiti, ali je takav zahtjev postavila i u odnosu na utvrđivanje dobiti kojom raspolažu članovi trgovačkog društva.

Porezne olakšice su konačno umanjenje porezne obveze. Zato je interesu obveznika poreza na dobit da prikupi dokumentaciju temeljem koje ostvaruje pravo na porezno oslobođenje prema nekoj propisanoj osnovi. Tako poduzetnici koji ostvaruju pravo na državne potpore za izobrazbu i stručno usavršavanje radnika moraju uz godišnju prijavu poreza na dobit priložiti pregled općih i posebnih troškova učinjenih u funkciji stručnog osposobljavanja njihovih radnika. Poduzetnici koji su imali naučnike moraju sastaviti izračun prava na umanjenje porezne osnovice koji ovisi o broju naučnika, a ako su im isplaćivali nagrade za praktičan rad i stručnu praksu, tada i pregled isplaćenih iznosa, koji im dodatno umanjuje poreznu osnovicu.

Pravo na umanjenje porezne osnovice ostvaruju i poduzetnici koji su imali izdatke za istraživačko-razvojnu djelatnost, o čemu prilažu dokaze na propisanim obrascima. Obveznici poreza na dobit koji posluju na područjima posebne državne skrbi, u brdsko-planinskim područjima, na području grada Vukovara ili u slobodnim zonama, ostvaruju olakšice propisane posebnim zakonima. Svaka od tih olakšica za poduzetnika predstavlja konačno umanjenje porezne obveze.

Drugi privlačan način umanjivanja porezne osnovice je vrijednosno usklađivanje, a možda i otpis potraživanja od kupaca. Potraživanja za isporučenu robu i usluge evidentirana su kao prihod od poslovanja i uvećavaju poreznu osnovicu, neovisno o tome što nisu naplaćena u poreznom razdoblju u kojem je obavljena isporuka dobara ili usluga. Važeći propis omogućavaju da porezni obveznik umanji osnovicu poreza na dobit za nenaplaćena potraživanja od kupaca ako je od dospijeća potraživanja do kraja poreznog razdoblja proteklo više od 120 dana. Promatrano kalendarski, za potraživanja od kupaca koja su dospjela za plaćanje prije 2. rujna 2007. godine, a nisu naplaćena do kraja 2007., niti su naplaćena u 2008. do petnaestog dana prije predaje prijave poreza na dobit, dozvoljeno je umanjiti poreznu osnovicu.

Obveznik može zakonito umanjiti osnovicu poreza na dobit i za potraživanja od kupaca koja ne ispunjavaju traženi uvjet starosti dospijeća, ali uz uvjet da su utužena. Pravnim radnjama izjednačenim sa sudskom tužbom smatra se i prijava potraživanja u stečaju te pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojnih ili ovršnih isprava. Dakako, treba voditi računa o rokovima zastare potraživanja od kupaca dobara i usluga. Zastarni rok za potraživanja u prometu dobara i usluga je tri godine.

Odgoda do naplate

Potraživanja koja su zastarjela, a iznose do 5.000 kn po pojedinom dužniku koji nije fizička osoba, mogu se otpisati kao porezno priznati rashod. Uvjet je da pojedini račun ili druga isprava koja ima značenje računa ne prelazi 5.000 kn, a ako se otpisuju potraživanja na temelju više pojedinačnih računa, poreznu osnovicu može umanjiti svota do najviše 5.000 kn po jednom dužniku.

Ako porezni obveznik naknadno naplati potraživanje za koje je u određenoj godini proveo vrijednosno usklađenje ili ga otpisao i tako umanjio poreznu osnovicu, naknadno će podmiriti obvezu poreza na dobit prema toj osnovi. Ipak, on je u prednosti jer je iskoristio mogućnost premještanja porezne obveze na razdoblje u kojem će naplatiti svoje potraživanje od kupca. Ako potraživanje nikada ne naplati, a može dokazati da je iskoristio sve zakonom propisane mogućnosti prisilne naplate, od sudske tužbe do prijave potraživanja u stečaju, nema obvezu uvećati osnovicu poreza na dobit. No, propusti li podnijeti sudsku tužbu prije zastare ili propusti prijaviti svoje potraživanje u stečaju, morat će za te iznose uvećati osnovicu poreza na dobit.

Rezerviranja za buduće troškove

Vrlo privlačan institut umanjenja porezne osnovice su rezerviranja za troškove koje će porezni obveznik imati u sljedećim poreznim razdobljima. Naši propisi dozvoljavaju da se troškovi rezerviraju za sljedeće namjene:
• Za otpremnine radnicima kojima je otkazan ugovor o radu zbog poslovno ili osobno uvjetovanih razloga, a radni odnos im još nije prestao zbog korištenja prava na otkazni rok, odnosno za otpremnine prema osnovi otkazivanja ugovora o radu koje će uslijediti na temelju usvojenog programa rješavanja viškova radnika, do visine svote otpremnine na koju radnici imaju pravo na temelju Zakona o radu, pravilnika o radu ili kolektivnog ugovora koji obvezuje poslodavca
• Za otklanjanje grešaka i kvarova u garantnim rokovima temeljem obveza koje proizlaze iz sklopljenih ugovora, pri čemu dozvoljeni iznos rezerviranja troškova mora biti temeljen na iskustvu prethodnih godina, a ako nema prethodnog razdoblja, tada na iskustvu poduzetnika koji obavljaju iste djelatnosti i isporučuju slične proizvode ili usluge
• Za troškove prema započetim sudskim sporovima, a iznos koji se prema toj osnovi može rezervirati mora odgovarati vrijednosti sudskog spora
• Za obnavljanje prirodnih bogatstava (npr. u kamenolomu, pri eksploataciji glinice i dr.).

Porezne olakšice trajno umanjuju porez

Porezne olakšice su konačno umanjenje porezne obveze. Zato je interesu obveznika poreza na dobit da prikupi dokumentaciju temeljem koje ostvaruje pravo na porezno oslobođenje prema nekoj propisanoj osnovi. Tako poduzetnici koji ostvaruju pravo na državne potpore za izobrazbu i stručno usavršavanje radnika moraju uz godišnju prijavu poreza na dobit priložiti pregled općih i posebnih troškova učinjenih u funkciji stručnog osposobljavanja njihovih radnika.
Poduzetnici koji su imali naučnike moraju sastaviti izračun prava na umanjenje porezne osnovice koji ovisi o broju naučnika, a ako su im isplaćivali nagrade za praktičan rad i stručnu praksu, tada i pregled isplaćenih iznosa, koji im dodatno umanjuje poreznu osnovicu. Pravo na umanjenje porezne osnovice ostvaruju i poduzetnici koji su imali izdatke za istraživačko-razvojnu djelatnost, o čemu prilažu dokaze na propisanim obrascima. Obveznici poreza na dobit koji posluju na područjima posebne državne skrbi, u brdsko-planinskim područjima, na području grada Vukovara ili u slobodnim zonama, ostvaruju olakšice propisane posebnim zakonima. Svaka od tih olakšica za poduzetnika predstavlja konačno umanjenje porezne obveze.

(Piše: Marija Zuber)

Izvor: www.liderpress.hr