Tijekom učenja odnosno stjecanja kompetencije radimo četiri ključna koraka. Nijedan se ne može posve izostaviti, ali ciklus se može ubrzati.
Piše: Petra Čolak
Prije trideset godina ljudi su svladavali jednu novu vještinu na godinu, a danas pak svladavamo i do dvije na dan. U suvremenom svijetu brzih i žestokih promjena mogu opstati i uspjeti samo oni koji neprestano uče i usvajaju novo znanje. U glavi je najjači stroj za učenje neograničena kapaciteta. Naš je mozak složen, moćan, beskonačno varijabilan i zadivljujući. Nikad ne prestaje raditi i neprestano traga za znanjem. Prihvaćanje novih informacija jedan je od glavnih preduvjeta da moždane stanice uopće prežive i ostanu aktivne. U suprotnom zakržljaju, čak počnu i odumirati.
Za razliku od računala, čija je memorija u konačnici ograničena i može se nadograđivati, kapacitet našeg mozga nikad se do kraja ne iskoristi. Što više učite i pamtite, učit ćete lakše i pamtiti bolje. Vrlo malo znamo o tome kako mozak radi - posljedica je premalo iskorištavanje golemog potencijala uma i pamćenja. Danas upotrebljavamo ne više od jedan posto mozga, koji, pokazuju današnja istraživanja, ima beskonačan potencijal.
Nije svejedno kako učimo
Rijetki su oni koji su tijekom formalnog obrazovanja imali priliku naučiti kako funkcionira pamćenje, kako upotrebljavati tehnike pamćenja, kakva je priroda koncentracije, razmišljanja, motivacije i kreativnosti. Većina nas namučila se tijekom školovanja gomilajući informacije i znanje da bi dobila ocjene koje vode prema maturi, diplomi, magisteriju, doktoratu, željenu poslu i slično. No koliko je nas uživalo u učenju? Koliko je vrijednih informacija otišlo u zaborav? Zapravo - previše.
Kad prestanemo učiti na formalan ili akademski način, znanje više ne dolazi u očekivanim obrocima poput programa, lekcija, ispita, kolegija koje za nas pripremaju drugi. Ocjene se ne dijele jedanput na mjesec, na kraju semestra, godine ili ispita. Znanje tada biramo sami. Ulažemo u sebe i svoje znanje i iskustvo. Postajemo odgovorni za ono što, kako, kada i koliko brzo učimo te primjenjujemo novo znanje. Mnogo je teorija o tome kako kvalitetno učiti, pamtiti, bilježiti, organizirati misli i sl. Međutim, za učinkovito je učenje najvažnije prepoznati rezultate učenja ovisno o motivaciji. Motivacija je jedan od ključnih činitelja u učenju. Ako je unutarnja i proistječe iz vlastitih želja i potreba, učenje je lakše i donosi zadovoljstvo. Otežavajući čimbenik u tom slučaju može biti prenositelj ili izvor znanja, primjerice nestručan predavač, mentor, neprimjeren priručnik, knjige i drugo. Vanjska je motivacije kad netko ili nešto odlučuje o tome što trebamo učiti i kada. To može biti odlična prilika, ali i izvor nezadovoljstva i otpora ako se to učenje kosi s našim željama, uvjerenjima, potrebom ili iskustvom.
U tom slučaju korisno je sjetiti se da živimo u eri cjeloživotnog obrazovanja, u kojem je učenje nužnost, u kojem se vjeruje da je svako učenje vrijedno, da svatko može odlučiti što će učiniti s učenjem i da se i specifično znanje može generalizirati i primijeniti u drugim situacijama.
Učinkovitost, samopuzdanje i napredak
Usvajamo li novo znanje ili vještinu, povećavamo učinkovitost na jednoj ili više razina u poslovanju, odnosima s ljudima, načinu razmišljanja, organiziranja vremena, životnog prostora... Ako smo pravilno učili i unaprijedili određenu vještinu, učenje novih stvari lakše je i brže; nije gubljenje vremena, nego prilika za rast. Osim toga učenjem povećavamo radni moral i samopouzdanje, koje je jedan od glavnih preduvjeta uspjeha i zadovoljstva. Sa svakom novom spoznajom ili vještinom penjemo se na ljestvici osobnog razvoja. Osjećamo napredak i postajemo svjesni da možemo još više i bolje. Da naše novostečeno znanje ne bi prošlo neprimijećeno od nas samih ili drugih, važno je imati pravodobnu povratnu informaciju u obliku pohvale, nagrade, priznanja, ocjene ili konstruktivne kritike. A puni samopouzdanja i svjesni novog znanja, možemo postaviti nove ciljeve i izazove u učenju, radu, odnosima ili općenito u životu. Na nama je, dakle, da ih definiramo.
Jedna je spoznaja pridonijela mom razumijevanju učenja više od svega drugoga što sam tijekom školovanja naučila o tome kako učiti i poučavati sebe i druge. To je znanje o ciklusu učenja, tj. o razvojnim razinama kompetencije. Stvar je jednostavna i logična i može biti veoma korisna svima koji žele učiti i napredovati. Riječ je je o tome da tijekom učenju radimo četiri ključna koraka. Nijedan se može posve izostaviti, no ciklus je moguće ubrzati. Dakle, svatko može postati odličan prezentator, komunikator, skijaš, plivač ili broker. Važno je samo znati kako i ne odustati prije cilja.
Pet pravila za optimalno učenje
1. Priprema za učenje
Da bismo maksimalno iskoristili vrijeme za učenje, treba se pravilno pripremiti. Odredite i ograničite vrijeme koje ćete posvetiti učenju. Na primjer, ''''učim sutra od 17 do 20 h''''. To je važan trenutak u učenju. Što prije znamo da ćemo u određeno vrijeme početi učiti, to će prije naš mozak početi sortirati znanje koje imamo o određenoj temi da bi se što bolje pripremio za učenje. Osim toga tako ćemo zadovoljiti i sve potrebne tehničke preduvjete za učenje da bismo uistinu bili produktivni: prikupiti literaturu, odrediti broj stranica ili lekcija koje ćemo naučiti, prostor za rad...
2. Učenje u intervalima
Znanstveno je dokazano da je bolje učiti u intervalima nego ''''u komadu'''', tj. bez prestanka. Najbolje se uči u intervalima od 45 do 50 minuta. Nakon tog vremena, bez obzira na to imate li osjećaj da ste tek tada pohvatali konce i počeli shvaćati to što učite, najpametnije je napraviti kratku stanku od pet do10 minuta i promijeniti aktivnost: otići po čašu vode, protegnuti noge, zaliti cvijeće, skuhati čaj i sl. i zatim se vratiti učenju. Stanke su neizmjerne važne za učinkovito učenje jer omogućavaju mozgu da integrira stečeno znanje, posloži ga i poveže s onim što već zna.
3. Vođenje bilježaka
U bilješke treba uključiti boje, slike, asocijacije, prostor, maštu, globalni pristup. Idealna je tehnika za to danas već vrlo popularna mentalna mapa koju tvorac Tony Buzan naziva ''''švicarskim nožem za mozak''''. Ona ne samo da povezuje obje strane mozga nego olakšava učenje, ponavljanje, organiziranje misli i prezentiranje sadržaja koji učimo. Zabavno ju je i lako izraditi i jednako je prihvaćaju odrasli i djeca. Učinkovito je sredstvo za učenje, a ključna joj je prednost to što preslikava prirodne procese rada mozga i svake moždane stanice.
4. Redovito ponavljanje
Većina će nas bez ponavljanja već nakon 24 sata zaboraviti 80 posto sadržaja koji je toliko dobro svladala u jedan sat. Da bismo to spriječili, treba ga organizirano i pravodobno ponavljati. Prvi ga put treba ponoviti 24 sata nakon učenja, što ne mora trajati dulje od pet minuta. Drugo ponavljanje slijedi dva do tri dana nakon učenja; sljedeće nakon tjedan dana, zatim nakon 30 dana i konačno nakon četiri do šest mjeseci. Tek tada možemo reći da smo trajno memorirali novo znanje.
5. Upotreba tehnika pamćenja
Mnogo je tehnika pamćenja, primjerice asocijacije, vizualizacija, akronimi, ali i dalje preporučujem mentalnu mapu. S njom ne možete pogriješiti, idealna je i za ponavljanje. Ostale tehnike mogu vam više ili manje odgovarati, no mapa koja prati prirodne mentalne procese odgovara svima jer je mentalna slika svega što ste učili, stoga se i letimičnim pogledom na nju možete prisjetiti svih sadržaja utkanih u njezinu strukturu. Znamo i da mozak može pohranjivati gotovo neograničen broj slika, pa vas ne treba zabrinjavati da će vam se taj sadržaj pobrkati s drugim mapiranim sadržajem.
Razvojene razine kompetencije
• Nesvjesna nekompetencija
U ovoj fazi učenja nesvjesno smo nekompetentni, ne znamo što ne znamo, tj. što sve trebamo naučiti.
Primjer
Gledajući vještog vozača, nevozač nerijetko pomisli: ''''Vožnja automobila vrlo je jednostavna. Ja bih to mogao/mogla bez ikakvih problema.''''
• Svjesna nekompetencija
U ovoj fazi počinje učenje. Prvi put postajemo svjesni da nešto radimo loše ili da ne znamo kako to točno raditi i koliko moramo učiti. Ta faza katkad frustrira mnoge ljude pa često odustanu ako nisu dovoljno motivirani za učenje.
Primjer
Upisšemo autoškolu. Nakon teorije o prometu, znakovima i ostalom odlazimo na prvi sat s instruktorom koji nam daje prve upute o vožnji. Pred nama se tada otvara cijeli novi svijet neznanja: paljenje automobila, mijenjanje brzina, retrovizori, kočnica, znakovi, skretanje, drugi automobili... Hvata nas panika zbog količine svega što moramo naučiti i svladati.
• Svjesna kompetencija
Sada znamo kako se nešto ispravno radi, ali treba nam mnogo koncentracije da bismo bili uspješni. Upornim radom i vježbom postajemo sve bliži stjecanju znanja i svladavanju vještina. Penjemo se na ljestvici uspjeha. Na ovoj razini svladavamo i osjećaj nelagode. Počinjemo se osjećati uspješno jer postajemo vještiji sa svakim novim pokušajem.
Primjer
Vozimo, pratimo promet, mijenjamo brzine, palimo ''''žmigavce'''', mijenjamo trakove, kočimo... Nastavimo li vježbati, sa svakim smo novim pokušajem bliže automatizmu u vožnji. Iako ova faza zahtijeva neobično mnogo truda i koncentracije, donosi i veliko zadovoljstvo.
• Nesvjesna kompetencija
Čestom primjenom i vježbom dolazimo do razine nesvjesne kompetencije, kad se cijeli proces čini prirodnim, jednostavnim i ne zahtijeva toliko koncentracije.
Primjer
Upornom vježbom i praksom tijekom određenog razdoblja naši se mišići, fizički i ''''mentalni'''', usklađuju se s motorom pa vožnja postaje automatizirani proces. Vozimo bez razmišljanja, slušamo radio, pjevamo, razgovaramo sa suvozačem...
)