Trudite li se, ili posao obavljate rutinski?

Većina zaposlenika svakog se dana pojavi na poslu i nakon napornog radnog dana odlazi kući i pokušava blokirati iz pamćenja sve što se ondje dogodilo. I tako svaki dan, svaki mjesec i na kraju sretni ili manje sretni pokupe plaću. Naravno, za vrijeme recesije, tvrtke se pokušavaju riješiti ovakvog načina rada i zadržavaju zaposlenike koji ne rade samo U kompaniji nego rade ZA kompaniju i brinu se da tvrtka zadrži profit i zadovoljne klijente.

Zato se svatko od nas trena zapitati – radimo li za tvrtku ili samo u njoj? Velika je razlika između ova dva načina gledanja na posao i ponašanja na poslu. Osobe koje imaju svoj biznis to razumije bolje nego itko, jer je taj posao, ta tvrtka kao njihovo dijete. Mnogo direktora u kompanijama isto se osjeća i tretira tako svoj posao, naravno ne svi, ali oni uspješni to čine.

Ako ste zaposlenik koji se želi uspeti po korporacijskoj ljestvici i jednog dana postati nadređeni drugima, morate se na poslu ponašati kao da je to upravo vaša tvrtka i svi ti klijenti vaši klijenti o kojima ovisi vaše “dijete”, vaš posao. Kad se počnete tako ponašati, vidjet ćete da ćete se veoma brzo istaknuti iz mase drugih zaposlenika kojima uopće nije stalo i koji svoj posao rutinski obavljaju.

Oni možda dolaze na posao točno na vrijeme i odrade svoje posao, ali već 10 minuta prije radnog vremena gledaju na sat. A u sekundu kad radno vrijeme završi već su u autu i na putu za doma. Naravno, tu su i oni koje misle: - Ne plaćaju me dovoljno da bi se ekstra trudila. Ali to je definitvino krivi način razmišljanja, jer se tako tek nećete nikuda pomaknuti.

Znajte da su u recesiji šanse da dobijete otkaz puno veće ako samo radite u kompaniji a ne i za nju. Pitajte bilo kojeg vlasnika tvrtke koje će zaposlenike prve krenuti otpuštati kad treba srezati troškove – one koji samo rade u tvrtci. Oni koji rade za tvrtki i klijente imaju mnogo, mnogo veće šanse da prebrode teška vremena, i na kraju dođu na mnogo višu poziciju s puno višom plaćom. Izbor je na vama...

Izvor: www.zena.hr