Porez ne mogu izbjeći ni oni s dvije adrese

U praksi je katkad teško odrediti rezidentnost, osobito osoba s prebivalištem u dvije države. Tada se smatra rezidentom države s kojom ima uže osobne i gospodarske veze. Ako se pak ni to ne može odrediti, smatra se rezidentom države u kojoj ima uobičajeno boravište ili države čiji je državljanin

Dvostruko se oporezivanje događa u slučaju kad isti porezni obveznik za isti predmet oporezivanja plati istovrsni porez u dvije države. Na primjer, fizička osoba porezna obveznica rezidentica jedne države koja u drugoj državi ima imovinu i od te imovine ostvaruje dohodak u prvoj državi podliježe oporezivanju prema kriteriju rezidentnosti, a u drugoj državi u kojoj joj je sjedište nekretnine prema kriteriju ostvarenog dohotka. Ili, ako trgovačko društvo sa sjedištem u jednoj državi osnuje podružnicu kao dio pravne osobe u drugoj državi, ta će druga država zahtijevati plaćanje poreza na dobit koju podružnica ostvari svojim poslovanjem iako se porez plaća i u državi u kojoj je sjedište trgovačkog društva čiji je podružnica sastavni dio. Podsjećamo da je porez na dobit zapravo izvedenica poreza na dohodak jer oba porezna oblika kao direktni porezi u konačnici izravno smanjuju ekonomsku snagu fizičke osobe.

Upravo radi otklanjanja usporednog oporezivanja istorodnim porezom istog predmeta oporezivanja - dohotka odnosno dobiti i imovine - države sklapaju bilateralne ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Takvi bilateralni ugovori primjenjuju se na načelu recipročnosti. Cilj im je definirati koja država u odnosu na pojedini predmet oporezivanja ima pravo naplatiti porez od poreznog obveznika rezidenta druge države. Ili, jednostavnije rečeno, u slučaju kad rezident jadne države ostvaruje dohodak ili dobit u drugoj državi koja od njih ima pravo naplatiti porez.
Primjena ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja potiče mobilnost na tržištima obaju država koje primjenjuju takav ugovor. Ekonomsku korist imaju obje države jer uklanjanje demotivirajućih zapreka koje nastaju zbog dvostrukog oporezivanja potiče međusobnu gospodarsku aktivnost. U širem smislu međunarodni ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja pridonose širenju svjetske trgovine na nediskriminirajućim načelima i tako potiču ekonomski rast i razvoj.

Pravila i iznimke
Radnici porez plaćaju ondje gdje - rade
Pravilo je da se porez plaća u državi rezidentnosti, a iznimno se ugovorima daje pravo državi da od rezidenta druge državi naplati porez na dohodak, odnosno dobit i porez na imovinu. U ugovorima se u pravilu uređuje da se porez na dohodak od nesamostalnog rada plaća u državi u kojoj se obavlja rad, a samo iznimno, uz ispunjenje triju kumulativnih uvjeta, u državi rezidentnosti. Tako radnik kojeg je tuzemni poslodavac uputio na rad u Njemačku ili u Italiju, s kojima Hrvatska primjenjuje ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, plaća porez na dohodak u državi u kojoj  obavlja rad, tj. u Njemačkoj ili u Italiji. Iznimno, ako boravak u drugoj državi nije dulji od 183 dana, ako plaću isplaćuje poslodavac koji nije rezident druge države niti primanje tereti stalnu poslovnu jedinicu druge države, porez na dohodak se plaća samo u državi rezidentnosti radnika iako je rad obavljen u drugoj državi.

Posebne odredbe
Rezervirano za menadžere, sportaše i profesore
Posebnim se odredbama uređuje oporezivanje dohotka koji ostvaruju članovi uprave trgovačkih društava, dohoci umjetnika i sportaša, oporezivanje mirovina koje rezidenti jedne države primaju iz druge države na osnovi prijašnjeg nesamostalnog rada u toj drugoj državi. U većini se ugovora posebnim odredbama uređuje oporezivanje primanja koje ostvaruju studenti, a u nekim ugovorima primanja profesora i drugog nastavnog osoblja. Važne su i odredbe o oporezivanju autorskih honorara, dividendi te kamata koje rezident jedne države ostvari u drugoj državi. U vezi s porezom na imovinu pravilo je da država na čijem području se nalazi nekretnina ima pravo oporezivati tu imovinu. Tako npr. Hrvatska ima pravo naplatiti porez na kuće za odmor od nerezidenata koji su vlasnici vikendica u Hrvatskoj.

Međunarodni ugovori

Hrvatska država primjenjuje ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s 46 država. Neke od tih ugovora sklopila je još bivša država, a Hrvatska ih primjenjuje na temelju prava sukcesije. Nakon osamostaljenja Hrvatska je kao samostalna država sklopila četrdesetak bilateralnih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i imovinu. Među ostalim, zaključila je i danas primjenjuje bilateralne ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa svim država nastalima na području bivše Jugoslavije.

Ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koje sklapa Hrvatska koncipirani su prema modelu porezne konvencije Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (model OECD-a) kojim se na jedinstvenoj osnovi preporučuju načela i načini rješavanja određenih pitanja. Svrha je da države koje sklope bilateralni ugovor na iste porezne slučajeve primjenjuju istovjetna rješenja radi izbjegavanja dvostrukog oporezivanja. Tako se standardizira položaj poreznih obveznika neovisno o tome koje su države rezidenti i neovisno o tome u kojoj državi ostvaruju dohodak ili imaju imovinu. Međunarodni su ugovori dio pravnog poretka Hrvatske. Prema pravnoj su snazi iznad tuzemnog zakonodavstva. Ako Hrvatska s određenom državom primjenjuje ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, odredbe tog ugovora imaju prednost u primjeni u odnosu na tuzemno zakonodavstvo.

 Državljanin i/ili rezident

Za primjenu ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ponajprije je važno odrediti u kojoj je državi određeni porezni obveznik rezident. Porezni pojam rezidentnosti nije nužno povezan s državljanstvom. Fizička osoba može biti državljanin jedne države, a rezident druge. Prema našim propisima rezidenti Hrvatske porezni su obveznici prema načelu svjetskog dohotka, a nerezidenti su porezni obveznici samo za dohodak, odnosno dobit koju ostvare u Hrvatskoj. Drugim riječima, fizička osoba rezident Hrvatske u Hrvatskoj je porezni obveznik za sve svoje dohotke, čak i za dohotke koje ostvari u inozemstvu. Ili, trgovačko društvo sa sjedištem u Hrvatskoj koje ima poslovnu jedinicu u inozemstvu u Hrvatskoj je porezni obveznik za ukupnu dobit iz poslovanja trgovačkog društva. Drugo je pitanje kako će se oporezivati dohodak odnosno dobit hrvatskog rezidenta i kako će u podmirenje porezne obveze u tuzemstvu uračunavati eventualno plaćeni porez u inozemstvu.

 A prebivalište u dvije države?

Kad je riječ o državi s kojom Hrvatska ne primjenjuje ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, porezna rezidentnost određuje se prema čl. 38. Općeg poreznog zakona kojim je uređen pojam prebivališta i uobičajenog boravišta poreznog obveznika. Prema tim se odredbama smatra da porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili u posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine, pri čemu boravak u stanu nije obvezan. Ako porezni obveznik ima prebivalište u Hrvatskoj i u inozemstvu, smatra se da ima prebivalište u tuzemstvu. Na primjer, fizička osoba koja ima stan u posjedu ili u vlasništvu u Zagrebu i u Monte Carlu smatra se tuzemnim poreznim obveznikom jer Hrvatska i Monako ne primjenjuju ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

Ako Hrvatska s određenom državom primjenjuje ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, rezidentnost se određuje prema odredbama tog bilateralnog ugovora. OECD-ov model međunarodnih ugovora polazi od određenja prema kojem se porezni obveznik smatra rezidentom države u kojoj ima prebivalište, boravište, mjesto uprave ili drugo obilježje slične prirode. U praksi je katkad teško odrediti rezidentnost, osobito kad je riječ o fizičkoj osobi s prebivalištem u obje države. U tom se slučaju osoba smatra rezidentom države s kojom ima uže osobne i gospodarske veze (središte životnih interesa), a ako se ni to ne može odrediti, smatra se rezidentom države u kojoj ima uobičajeno boravište. Ima li boravište u obje države ili možda ni u jednoj od njih, smatra se rezidentom države čiji je državljanin. Ako je pak državljanin obaju država ili nijedne od njih, države dogovorom rješavaju pitanje njegove rezidentnosti, što automatski utječe na poreznu nadležnost svake od država ugovornica.

 Dokazivanje prava

Bilateralni ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja istoznačno obvezuju obje države ugovornice u poreznim postupanjima prema rezidentima druge države. Porez koji je rezident jedne države platio drugoj državi uračunava se u podmirenje porezne obveze u njegovoj državi, a metoda uračunavanja uređuje se u samom ugovoru. Tuzemni isplatitelj dohotka inorezidentu, tj. rezidentu države s kojom Hrvatska primjenjuje ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, najprije mora utvrditi ima li Hrvatska pravo oporezivati takav dohodak/dobit i prema kojim stopama. Ako prema odredbama međunarodnog ugovora proizlazi da Hrvatska ima pravo oporezivati takav primitak, ali možda po nižoj stopi od tuzemnog propisa, prije isplate primitka treba pribaviti popunjene i ovjerene obrasce za primjenu ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

Popunjeni i ovjereni obrasci pretpostavka su primjene ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Ako hrvatski isplatitelj ne raspolaže valjanim ispravama, ne postupa po međunarodnom ugovoru, već primjenjuje tuzemne propise. Iznimka je u slučaju plaćanja usluga pravnim osobama za koje je tuzemnim propisima uređena obveza plaćanja poreza na dobit po odbitku, a po međunarodnim ugovorima Hrvatska nema pravo naplatiti taj porez. Tada je za primjenu međunarodnog ugovora dovoljno raspolagati potvrdom o rezidentnosti strane pravne osobe kojoj se plaća izvršena usluga.Ako tuzemni isplatitelj u trenutku isplate dohotka ili plaćanja fakture za koju je propisana obveza ustezanja poreza na dobit po odbitku nije raspolagao dokazom koji mu daje pravo da postupi po međunarodnom ugovoru, postupa prema tuzemnom zakonodavstvu. Pribavi li se naknadno ovjereni obrazac, odnosno potvrda o rezidentnosti, inorezident može u roku od tri godine zatražiti primjenu međunarodnog ugovora i povrat dijela ili ukupnog poreza plaćenog u Hrvatskoj.


Piše: mr. sc. Marija Zuber, savjetnica-urednica u časopisu Računovodstvo i financije
mzuber@rif.hr

Izvor: www.liderpress.hr